KREACIJA, JOV, 38

KREACIJA, JOV, 38

KREACIJA, JOV, 38 850 480 V.M. Kwen Khan Khu

Dragi čitaoci:

Ovom prilikom vam šaljem prelepu gravuru koja se pojavljuje u knjizi pod nazivom Encomium musices ─ čitajte: ‘Muzička pohvala'. Reč je o 16 gravura uređenih oko 1600. godine u Antverpenu ─ Belgija ─ i koje predstavljaju hvalospev donet Reči Stvoritelja kroz slike koje ilustruju događaje iz Biblije. Na dnu svake gravure nalazi se biblijski citat parafraziran u latinskim heksametrima.

Pun naziv knjige koja sadrži ove gravure je Encomium musices kuod ek sacris litteris concinnobat Philip Gallaeus. Iconibus ekpressebat pictor celeberrimus lo Stradanas versibus illustrabat doctissimus lo Bochius, Urbi Antverp.

Prevod: ‘Muzička pohvala koju je Filip Galej komponovao na osnovu svetih spisa; poznati slikar je to izrazio u ikonama; učeniji Bočijus je to objasnio u stihovima, u gradu Antverpenu.

Sada vam šaljem prvu gravuru pod naslovom…

KREACIJA, JOV, 38.

Kreacija, Jov, 38, Encomium musices, Felipe Gallaeus, (c. 1600)

Izlažem vam sada tekst koji prati ovu gravuru na latinskom:

Quid, mortalis, eras, et ubi, quum maxima terrae Fundamenta Deus posui? Coecumque resolvit Materies quum prima Chaos, cum machina formis Est distincta suis? quum laudibus omnia nostris Sidera, coelicolumque chorus miratus inhaesit, iubilaque aligeri cecinerunt laeta ministri? Iob cap. 38.

Prevod:

‘Šta si bio, smrtniče, i gde si bio kada je Bog postavio najveće temelje Zemlje? Time je oslobodio materiju iz prvog Haosa, u obliku mašina. Da li je tvoja drugačija? Ko hvali sve naše noćno nebo, Duboko/tesno praćeno zadivljenim horovima nebeskih stanovnika ─ Bogova i Boginja. Vesele sluge pevale su pesme radosti?’. 

Pošto smo preveli našu latinsku frazu, hajdemo sada da opišemo ceo kontekst naše gravure.

Pre svega, moram da vam kažem da nas ovo umetničko delo vraća na sam početak stvaranja, ili drugim rečima, na početak naše današnje Maha-Manvantare. Latinska fraza to jasno pokazuje kada nam govori o prvom haosu. Naš Patrijarh Samael nam u mnogim svojim predavanjima objašnjava da Postanje svakako nikada ne sme da se tumači doslovno, kao što to čine mnogi samouvereni teolozi i pseudomudraci.

Takođe, forme koje stvara Teomegalogos je uvek nazivao naš Avatar „mašinama koje primaju i prenose energije Kosmosa, koje se zatim ponovo prenose u unutrašnje slojeve svetova“. Ovo je vrlo dobro objašnjeno u jednom od predavanja našeg Gurua pod nazivom „ARCHE“. U njemu verbum (reč) našeg Hrista Vodolije naglašava činjenicu da su iz tog haosa ili alhemijske nebuloze (magline) iznikli, kao deo ovog kosmičkog scenarija, svi oblici koje danas možemo videti, dodirnuti, pipnuti i osetiti.

U istoj disertaciji, naš Majstor nam kaže da su se u zori stvaranja, Elohimi ─ čitaj: božanske ili anđeoske hijerarhije, Logos, itd. ─ svi polarizovali, duplirajući iz sebe dva polariteta: jedan muški i jedan ženski. Jednom već polarizovani, onda su, po naređenju presvetog Teomegaloga, izveli čin veoma čiste seksualne magije, i uz pomoć svojih grla i sećanja na prošle Maha-Manvantare, pevali su reči moći ─ čitaj: mantre ─ koje su postepeno formirale različite dimenzije zvezdanog prostora sa svim onim što je trebalo da ih ispuni.

Delo VELIKOG ARHITEKTE UNIVERZUMA je uvek bilo grandiozno, čak i kada je njemu pripao zadatak da stvori KARMIČKE SVETOVE poput Zemlje.

Primetite da se na našoj gravuri nalaze razni anđeoski horovi, svi na ovaj ili onaj način koji sviraju muzičke instrumente, aludirajući na moć UNIVERZALNOG ZVUKA ─ stvaralačkog verbuma.

Vidimo tri kategorije božanskih hijerarhija. Jednu vrlo očiglednu, koja se nalazi u centralnom delu gravure i koja je lako uočljiva sa svojim muzičkim instrumentima. U pozadini vidimo drugu, još uzvišeniju kategoriju, koju čine deca koja stoje blizu svetih slogova Iod-He-Vav-He ─ JEHOVA ─ ispisanih na hebrejskom jeziku. Ova deca kao da prave mistični lanac oko svetog Božjeg imena.

Na dnu opažamo druge anđeoske horove, i to nam jasno ukazuje da u svakoj sferi našeg prostora ─ gornjoj, srednjoj ili donjoj ─ uvek postoje svete note koje održavaju čvrsto univerzum u svom toku.

Kada duboko pogledamo ilustraciju našeg predmeta, lako je shvatiti da su zaista nebesa, nebeski svodovi, itd, itd, itd, stvoreni i održavani STRUJOM UNIVERZALNOG ZVUKA. Ovo je muzika sfera o kojoj se toliko govori u JOGI, doživljena tokom MAHA-SAMADHI-ja, i svaki iskreni devotan koji namerava da uništi ŽIVOTINJSKI EGO može stići da percipira takve nebeske simfonije.

Sada dodajem neke transcendentalne reči Venerabilnog Avatara SAMAELA, da vidimo:

«Čitav Univerzum je inkarnacija Verbuma. Ovaj Verbum je Hristonska supstanca Solarnog Logosa.

U starim vremenima čovek je govorio božanskim solarnim jezikom i sve kreature zemlje, vode, vazduha i vatre potčinjavale su se njemu i bile su mu pokorne.

Ali kada je čovek jeo zabranjeno voće, zaboravio je jezik Sinova Vatre i podigao je Babelov toranj. Ovaj toranj simboliše sve gramatike sveta. Tada su ljudi ostali zbunjeni među tolikim jezicima.

U antikvitetu se govorio samo jezik Edena i ovim sakralnim jezikom Sinovi Vatre su stvarali sve stvari.

I Verbum je došao na svet i njega su razapeli na drvetu, na majestetičnim vrhovima Kalvarije. Došao je kod svojih, a svoji ga nisu poznavali.

Verbum je svetlost koja osvetljava svakog čoveka koji dolazi na svet.

O, Arhatu, tvoja pamet sjaji kao Sakralna Vatra.

Tvoja pamet bukti među talasastim plamenovima Prostora. […]

Plamenovi Prostora šište žareći u Igniskoj ruži tvoga grla. […]

Gorući plamen kosmičkog razumevanja, govoreći Verbum Svetlosti, je snažno božanski.

Tvoj um je sada plamena lomača, o Arhate! […]

Podseti se, sine moj, da su sve stvari Univerzuma samo granulacije Fohata. […]

Čuj me, o Arhat! Plamen svemira sada govori kroz tvoje stvaralačko gro, oslobađajući oluje na mnoštvo. […]

Seksualna vatra Edena procvetala je sada na tvojim plodnim usnama, pretvorenim u verbum.»

─ Izvod iz dela Igniska ruža, V.M. Samael Aun Weor ─

«JOV, poglavlje 38.

Gospod pokazuje Jovu koliko je ignorantan.

1 Tada odgovori Gospod Jovu iz vihora i reče:

2 Ko je to što zamračuje savet rečima nerazumno?

3 Opaši se sada kao čovek; ja ću te pitati, a ti mi kazuj.

4 Gde si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži, ako si razuman.

5 Ko joj je odredio mere? Znaš li? Ili ko je rastegao uže preko nje?

6 Na čem su podnožja njena uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni?

7 Kad pevahu zajedno zvezde jutarnje i svi sinovi Božji se obraduju?

8 Ili ko je zatvorio more vratima kad kao iz utrobe iziđe?

9 Kad ga odeh oblakom i povih tamom;

10 Kad postavih za nj uredbu svoju i metnuh mu prevornice i vrata;

11 I rekoh: Dovde ćeš dolaziti, a dalje nećeš, i tu će se ustavljati ponositi valovi tvoji.

12 Jesi li svog veka zapovedio jutru, pokazao zori mesto njeno,

13 Da se uhvati zemlji za krajeve, i da se rasteraju s nje bezbožnici,

14 Da se ona promeni kao blato pečatno, a oni da stoje kao haljina,

15 Da se oduzme bezbožnicima svetlost njihova i ruka podignuta da se slomi?

16 Jesi li dolazio do dubina morskih? I po dnu propasti jesi li hodio?

17 Jesu li ti se otvorila vrata smrtna, i vrata sena smrtnog jesi li video?

18 Jesi li sagledao širinu zemaljsku? Kaži, ako znaš sve to.

19 Koji je put k stanu svetlosti? I gde je mesto tami,

20 Da bi je uzeo i odveo do međe njene, i znao staze k domu njenom?

21 Znaš ti; jer si se onda rodio, i broj je dana tvojih velik.

22 Jesi li ulazio u riznice snežne? Ili riznice gradne jesi li video,

23 Koje čuvam za vreme nevolje, za dan boja i rata?

24 Kojim se putem deli svetlost i odakle se vetar s istoka razilazi po zemlji? 25 Ko je razdelio jazove povodnju i put svetlici gromovnoj?

26 Da bi išao dažd na zemlju gde nema nikoga, i na pustinju gde nema čoveka,

27 Da napoji pusta i nerodna mesta, i učini da raste trava zelena.

28 Ima li dažd oca? Ili ko je rodio kaplje rosne?

29 Iz čije je utrobe izašao led, i ko je rodio slanu nebesku,

30 Da se vode skrivaju i postaju kao kamen i krajevi propasti srastaju?

31 Možeš li svezati miline Plejada? Ili svezu Oriona razrešiti?

32 Možeš li izvesti južne zvezde na vreme? Ili kola sa zvezdama njihovim hoćeš li voditi?

33 Znaš li red nebeski? Možeš li ti uređivati vladu njegovu na zemlji?

34 Možeš li dignuti glas svoj do oblaka da bi te mnoštvo vode pokrilo?

35 Možeš li pustiti munje da idu, i da ti kažu: Evo nas?

36 Ko je metnuo čoveku u srce mudrost? Ili ko je dao duši razum?

37 Ko će izbrojati oblake mudrošću, i mehove nebeske ko će izliti,

38 Da se raskvašen prah zgusne i grudve se slepe?

39 Loviš li ti lavu lov? I lavićima trbuh puniš,

40 Kad leže u pećinama i vrebaju u zaklonu svom?

41 Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptići njegovi viču k Bogu i lutaju nemajući šta jesti?»

Naslovi onih 16 gravura:

  1. Kreacija, Jov 38.
  2. Pesma o Mirjamu, Izlazak 15.
  3. Savle među prorocima, 1 Sam. 10.
  4. David peva pred Saulom, 1 Sam. 16.
  5. Davidov trijumf nad Golijatom, 1. Sam. XCIII.
  6. David igra pred šatorom, 2 Sam. 6.
  7. Solomon nosi skiniju u hram, 2. Dnevnik 5.
  8. Ilija i carevi, 2 Car.3.
  9. Žrtva kralja Ase, 2. Dnevnik 15.
  10. Krunisanje kralja Joaša, 2. Dnevnik 23.
  11. Inauguracija zidina Jerusalima od strane Nemije, Nemija 12.
  12. Juditin trijumf, Judita ─ apokrif ─ 15.
  13. Ponovno posvećenje hrama Simona Makabejaca, 1 Makabejska ─ apokrif ─ 13.
  14. Blagovesti, Luka 2.
  15. Sveta služba.
  16. Slava Jagnjeta, Otkrovenje 5.

Drugi tekstovi na latinskom:

Ioan. Stadan. Invent: ‘Izumeo je Jan van der Straet ili Stradanus’, flamanski slikar 1523-1605.

Adrian. Collaert. Sculp: ‘Nacrtao je Adriaen Collaert’, flamanski slikar i graver, 1560-1618.

Phls Galle. Excud: ‘Gravirao je Philip Galle’, flamanski graver, 1537-1612.

Dodajem nekoliko fraza za refleksiju:

„Duh čovekov podnosi bolest svoju, a duha koji je u nevolji ko će ga održati?“
Biblija: Izreke

„Ljudski duh se neprestano kreće napred, ali uvek spiralno.“
Gete

„Duh je jak, a telo je slabo.“
Jevanđelje svetog Marka

„Srce i duh su dva tasa vage. Uroni svoj duh u proučavanje i tvoje srce će se uzdići na nebo.”
Viktor Igo

„Sila duha upija u sebe i otima sile duše“.
Fray Luis de Granada

AGNOSCO VETERIS VESTIGIA FLAMMAE.
─ ‘Prepoznajem ostatke drevnog plamena.’─

KWEN KHAN KHU