Nepromišljeni svet bira prolazno dobro, Dirck Volckertsz

Nepromišljeni svet bira prolazno dobro

Nepromišljeni svet bira prolazno dobro 850 480 Editor VOPUS

Mnogo voljeni prijatelji čitaoci:

Veoma mi je drago da vam pošaljem ovu gravuru pod nazivom…

…NEPROMIŠLJENI SVET BIRA PROLAZNO DOBRO

Nepromišljeni svet bira prolazno dobro, Dirck Volckertsz

Ovu gravuru je uradio holandski graver Dirck Volckertsz ─ 1522-1590 ─ po crtežu koji se pripisuje holandskom slikaru Hendriku Goltziusu ─ 1558-1617.

Personifikacija nepromišljenog sveta ─ Stultus Mundanus ─ nosi naočare pogrešnog verovanja ─ Opinio. Ona mu pokazuje figuru senke laži ─ Mendacium ─ koja stiže sa torbom punom svetskih dobara: bogatstva, pohlepe, senzualne ljubavi i moći. Zauzvrat, nepromišljen svet mu nudi svoje srce. Čini se da ne shvata da je jednom nogom u grobu. Drugom nogom se oslanja na peščani sat.

Personifikacija istine ─ Veritas ─ pokušava da promeni um nepromišljenog sveta pomoću krucifiksa, ali uzalud.

Gravura ima tekst na latinskom i holandskom jeziku i deo je serije od četiri gravure čija je tema način na koji pogrešna verovanja uništavaju svet.

Veoma ljubazna braćo i sestre, ova gravura nam jasno pokazuje hipnozu koju ono što nazivamo majom (maya) ─ iluzijom vrši na našu psihu. Iz tog razloga osećamo privlačnost prema sujetnim stvarima našeg sveta i, uopšte, našeg postojanja. Mentalno slepilo koje nosimo ogleda se u različitim elementima koji su iznad glave onoga ko svoje srce predaje senci laži, koja je, štaviše, maskirana, upravo kao što ona deluje na našu psihu.

Lik koji daje svoje srce je takozvani nepromišljeni svet – čovečanstvo uopšte – koje, pored toga što mu je psiha uvek zatvorena u raznim glupostima koje nudi majanska iluzija, nosi neke naočare pokušavajući da ispravi svoju kratkovidost, ali mu one nisu od koristi.

Iznad personifikacije nepromišljenog sveta pojavljuje se reč Opinio – što bi trebalo prevesti kao ‘mišljenje‘ – i zaista je to ono što mi, humanoidi, nosimo u svojoj psihi: mišljenja, mišljenja i još mišljenja, jer se pamet uvek bori u svetu mišljenja i nikada ne shvatamo da je većina njih upravo ona koja nas vode na stranputicu u lavirintu našeg postojanja.

Dok nepromišljeni svet nudi svoje srce Mendacium – lažima – ne shvata da će uskoro pasti u jamu ili grob. Istovremeno, njegova druga noga je na peščanom satu. Šta to znači? Odgovor: Dok mi „promašujemo“ – kako se kaže u popularnom žargonu – i stoga padamo iz greške u grešku, vreme brzo prolazi zbog našeg neznanja u pogledu potrebe buđenja Svesti. Na taj način nastavljamo da se ponašamo kao mesečari tokom celog dana.

Personifikacija Istine veritas pokušava da pomogne nepromišljenom svetu i zato drži krucifiks u jednoj ruci, ali sve je uzalud. Sveta učenja ne uspevaju da probiju gustu maglu koja obavija našu psihu, to je naša tragedija. Dobili smo Peto Jevanđelje sa NEPOBITNIM ISTINAMA, a čak i tako ne odustajemo od naših mehaničkih reakcija na uticaje različitih impresija koje stalno primamo iz spoljašnjeg ili unutrašnjeg sveta.

Ovo je jasan dokaz koji nam pokazuje da oluja lažnih verovanja nesumnjivo uništava naše čovečanstvo. Sve je postalo haos, a najgore je što ne shvatamo da smo deo tog haosa. Više volimo da verujemo u materijalne stvari: posao, novac, automobile, modu, fizičku lepotu, bogatstva svih vrsta, ali koje su prolazne, umesto da se udubimo u proučavanje i meditaciju o onome što pripada Carstvu Duha.

Zanimljivo je videti golu Istinu, jer istini svakako nisu potrebni ukrasi, jer je jednostavna i bez skrivanja ili sofisticiranosti. Njeno prisustvo direktno percipiraju muškarci i žene koji žarko čeznu da napuste paučinu koja prekriva društva svih vremena.

Latinske reči nam govore:

Stultus mundan[us]: ‘Nepromišljeni svet’.

Opinio: ‘Mišljenje’.

Veritas: ‘Istina’ ─ napisana je dva puta, iznad i ispod figure, udesno.

Mendacium: ‘Laž, greška’ ─ ovo je napisano dole, ulevo.

U frazi na dnu gravure čitamo stih iz Mateja 13:22 koji nam na latinskom kaže:

Qui autem seminatus est in spinis: hic est qui verbum audit, et solicitudo seculi istius et fallacia divitiarum suffocat verbum et sine fructu efficitur. Matthaeus 13.

Prevod: ‘A posejano u trnju to je koji sluša reč, no briga ovog sveta i prevara bogatstva zaguše reč, i bez roda ostane.‘

Sada vam dajem nekoliko fraza za refleksiju:

«Istina je duša istorije.»
Antonio de Solís

«Istina lakše izvire iz greške nego iz zabune.»
Bejkon

«Svaki čovek je dužan da brani istinu, čak i ako ne uspeva uvek da učini da ona pobeđuje.»
Manzoni

«Istina je toliko izvrsna da onda kada hvali male stvari, ona ih oplemenjuje.»
Leonardo da Vinči

«Nema istine koja nije progonjena pri rođenju.»
Voltere

ESSE QUAM VIDERI.
─‘Bolje je biti nego izgledati.’─

KWEN KHAN KHU