Dragi čitaoci:
Šaljem vam ovu gravuru koja nosi naslov…
…TRI STVARI KOJE ČINE BOGA SKLONIM KA MILOSTI

Ovu gravuru je napravio flamanski izdavač i graver Teodor Gal (1571-1633) i pojavljuje se u knjizi Veridicus cristianus – „Istinski hrišćanin” – koju je napisao i objavio jezuita Jan David (1545-1613).
Opis:
U centru je čovek koji se moli, ORATIO – „Molitva”-A – koga sa leve strane podržava starac, IEIUNIUM – „Post”-B – a sa desne strane žena, ELEEMOSINA – „Milosrđe”-C. Iznad, ljudsko srce – D – nošen krilima ka Bogu.
U osnovi gravure je tekst na latinskom, francuskom i holandskom jeziku. Na vrhu, među oblacima, vidi se lik Tvorca.
Reči na latinskom:
Tria, Devm ad Misericordiam Flectentia.
Quid superum pacem aetherea cito deucat Arce?
Dextera larga inopi: Ieiuna: Vota precantum.
Prevod: „Tri stvari koje čine Boga sklonim ka milosti. Šta iznad svega čini da mir brzo siđe sa eteričnih visina? Darežljiva pravedna (ruka) prema siromašnima, post, zaveti molitve.“
Na francuskom:
Qu'est ce qui plus presse, Le Seigneur, quil laisse, sa iuste fureur?
La priere bonne, le Ieune, et l´Aumonne, Faits d´un tendre coeur.
Prevod: „Koja dela brže umiruju Boga u njegovom pravednom gnevu? Dobra molitva, post i milostinja, učinjena nežnim srcem.“
Zaključak:
Ova gravura nas tera da razmišljamo o duhovnim potrebama koje moramo da ispoljavamo. Gnoza naglašava DOBROVOLJNE PATNJE I SVESNA POŽRTVOVANJA kao instrumente za negovanje naših težnji i, time, za približavanje Ocu kako bismo od Njega primili njegovu milost.
Nema sumnje, braćo i sestre, POST je oblik žrtvovanja naše prehrambene mehanike, i mi prinosimo ovu žrtvu kao dokaz da pokažemo našem BIĆU da smo sposobni da se odreknemo svega iz ljubavi prema njegovom carstvu.
Jasno je da naše molitve i doktrinarne prakse privlače k nama božanske sile koje pokreću našu Svest, postepeno je bude iz sna, i kroz to više nismo podložni okolnostima koje određuje naša sudbina.
S druge strane, ispoljavanje milosrđa prema bližnjem – milosrđe – otvara vrata VELIKOM ZAKONU, tako da se karme koje bi nas sprečile da napredujemo na našem hermetičkom putu postepeno eliminišu. Na ovaj način, mnoge prepreke i smetnje koje se pojavljuju na našem putu više neće biti zloslutne senke koje pomračuju naše težnje.
Na našoj gravuri vidimo pored žene otvorenu knjigu. To je knjiga naše sudbine. Ova knjiga ima otvorenu stranicu koja nam ukazuje da ne ostanemo inertni, čekajući da nas strele sudbine povrede.
Stav čoveka u centru, koji ima ruke sklopljene u molitvi, ukazuje nam da svako ko živi na hermetičkom putu treba uvek da se održava u stanju unutrašnjosti (interiorizacije). Ova tendencija ka hermetičnosti uzdiže naše srce, koje širi krila da bi se približilo Starcu Dana, koga vidimo predstavljenog na vrhu gravure, među njegovim oblacima.
Ova scena nas podseća na špansku poslovicu koja kaže: „A Dios rogando y con el mazo dando” („Bog ti daje, ali ti ne stavlja u džep”).
Dodajem nekoliko fraza za refleksiju:
«Nadajmo se onome što želimo i, sa tim, trpimo ono što će doći.»
Kevedo
«Nada je jedino dobro zajedničko svim ljudima: oni koji su sve izgubili i dalje je poseduju.»
Tales iz Mileta
«Nada se uvek rađa iz ljubavi.»
Servantes
«Nada je san budnog čoveka.»
Aristotel
«Ne poričimo ništa, ne potvrđujmo ništa, nadajmo se.»
Šopenhauer
«Nada ima onoliko vrednosti koliko ima strpljenja.»
Lope de Vega
EX AEQUO ET BONO.
─‘Pravedno i dobro.’─
KWEN KHAN KHU