Godine 1630. objavljena je knjiga amblema Danijela Kramera pod nazivom OCTOGINTA EMBLEMATA MORALIA NOVA – „osamdeset novih moralnih amblema“.
Nedeljne poruke međunarodnog koordinatora AGEAC-a, V.M. Kwen Khan Khu.
Imam zadovoljstvo da vam pošaljem ovu gravuru pod nazivom: „Speculum sophicum rhodostauroticum“ (Ogledalo ružokrstaške mudrosti). Knjiga je potpisana imenom Theophilus Schweighardt Constanties
Šaljem vam ovu sliku Boga Merkura, bareljef iz Kapele Zodijaka hrama Malatestijano u Riminiju, Italija. Autor je italijanski vajar Agostino di Dučo (1418-1481).
Naslov naše gravure poziva nas da se borimo za svoj život, da se borimo za svog Hrista, a latinske reči, prevedene, pokazuju nam da je sve, zaista, apsolutna sujeta…
Lik koji daje svoje srce je takozvani nepromišljeni svet – čovečanstvo uopšte – koje, pored toga što mu je psiha uvek zatvorena u raznim glupostima koje nudi majanska iluzija, nosi neke naočare pokušavajući da ispravi svoju kratkovidost, ali mu one nisu od koristi.
Prva gravura sa frazama na latinskom vodi nas ka samoanalizi kako bismo shvatili da Ego svakako ima svoja skrovišta, svoja skrivališta, gde teži da se sakrije kako bi nas nastavio uznemiravati svojim psihološkim trikovima.
Ove gravure su deo serije od 14 crteža pod nazivom „Jakovljeve lestvice ili Alegorija puta ka večnom spasenju“, koju je štampao Dirck Volckertszoon 1550. godine. Gravure nose potpis holandskog slikara Martena van Hemskerka kao autora ovih.
Sa velikim zadovoljstvom vam šaljem ovu gravuru koja se nalazi u knjizi pod naslovom LABORATORIUM CHYMICORUM VULGARIUM. Pun naziv je preveden kao „Laboratorija običnih hemičara sa svojim ognjištima, posudama, pećima, kontejnerima, supstancama i instrumentima; bio je odbačen, uništen, razbijen i razbacan“. Autor je Slovenac Janez Friderik Von Rain
Ova deveta gravura prikazuje očajnu situaciju onih koji shvataju da su propustili pravu priliku: ELAPSVM TEMPVS ET OCCASIONEM INSEQVNTUR, NON ASSEQVVNTVR, ’Izgubljeno vreme i prilika se traže, ali se ne mogu dostići’.
Ova gravura nam jasno govori o imperativnoj potrebi da se iskoristi prilika ─ Occasio ─ i da je zadržimo kako bismo je maksimalno iskoristili, kako nam gravura pokazuje. Mladi predstavljaju čovečanstvo uopšte kada ono ─ makar privremeno ─ postane svesno da ume da ukrade vremenu prilike koje mu se ponekad ukažu na putu. Kada to činimo, raduju se stražari čovečanstva ili sudbine, a to predstavlja anđeo koji posmatra scenu. To se, svakako, ne dešava svaki dan i zato vreme ide svojim tokom. Zato vidimo Saturna kako nosi svoj PEŠČANI SAT i svoju kosu.









