Naslovnica prikazuje Bazilija Valentina i Hermesa Trismegista sa alhemijskim i muzičkim instrumentima; dvanaest ksilografija unutar teksta, koje prikazuju posuđe za destilaciju i razne alhemijske instrumente; Senlekova gravura sa sedam amblematskih medaljona; i, konačno, alhemijski crtež u obliku štita.
Šaljem vam sliku koja se pojavljuje u knjizi Symbola divina & humana pontificum, imperatorum, regum ─ „BOŽANSKI I LJUDSKI SIMBOLI PONTIFIKA, CAREVA I KRALJEVA“ ─ objavljenoj 1601. godine u Pragu.
Neophodno je umrtviti i razložiti ovu zemlju, što je ekvivalentno ubijanju grifona i hvatanju ribe, odvajanju vatre od zemlje, suptilnog od grubog, „sa blagošću, sa velikom veštinom i opreznošću“, kako nas Hermes uči u Smaragdnoj ploči. […]
Ovo je prednja strana knjige objavljene 1690. godine u Londonu pod naslovom Aphorismi Urbigerani. Ova gravura vraća nas na proučavanje Svetog ARKANUMA A.Z.F. i njegovih alhemijskih pratećih efekata.
Dragi čitaoče, ova gravura podseća na jedan od najdragocenijih simbola Alhemije; odnosimo se na Merkur mudraca.
Ovom prilikom vam šaljem dva amblema iz iste knjige: Selectorum emblematum, sa tekstom na latinskom i starofrancuskom jeziku.
U centru vidimo krilatu žensku figuru na sidru, sa lovorovim vencem na glavi, koja seje pšenicu i pokazuje ka nebu. Bez sumnje, žena o kojoj je reč je DEVICA MAJKA PRIRODA – zato nosi lovor na glavi – a kod njenih nogu je SIDRO koje, pored alegorizacije tri osnovne sile, predstavlja u masoneriji kraj hermetičkog rada
Da bismo iskusili HRISTOVU LJUBAV, moraćemo biti izdani – otuda vreća novčića – iskusiti tri eksera na krstu Spasitelja, patiti ćemo od trnovog venca na svakom koraku našeg putovanja, bićemo žrtve drskosti Ego-a, moraćemo steći Hristovu volju, itd, itd, itd.
Imam zadovoljstvo da vam pošaljem ovu gravuru pod nazivom: „Speculum sophicum rhodostauroticum“ (Ogledalo ružokrstaške mudrosti). Knjiga je potpisana imenom Theophilus Schweighardt Constanties
Šaljem vam ovu sliku Boga Merkura, bareljef iz Kapele Zodijaka hrama Malatestijano u Riminiju, Italija. Autor je italijanski vajar Agostino di Dučo (1418-1481).









