Dragi čitaoci, bez obzira da li želimo da vidimo boginju Dijanu povezanu sa drugim božanstvom na ovoj gravuri, ono što nas u Gnozi zanima jeste odnos čedne (seksualno neprikosnovene) Dijane sa našom Božanskom Majkom i sa ogromnim radom lova na naše bezbrojne agregate. psihološki problemi koje nosimo u našim psihičkim dubinama. Stoga se asocira i na Mesec, zbog čega na mnogim drugim gravurama nosi sliku satelita, u vidu rastućeg meseca. Takođe je uvek povezana sa lukom i njenim srebrnim strelama.
Pejzaž sa ocem Vremenom kao krilatim i golim čovekom, sa kosom i peščanim satom, i ženskom personifikacijom vrednoćom ─ diligia ─ i marljivosti ─ sedulitas – sa razbojom ili vretenom.
Šta sve ovo znači?
Ovo znači, braćo i sestre, da je jedini pravi smisao našeg postojanja taj da živimo za BIĆE i njegove vrline. BIĆE je sve i sposobno je da pobedi smrt. Sa BIĆEM nastavljamo u oblasti mrtvih, ali uživajući u dostojanstvu, inteligenciji, Svesti i radujući se punoći koju je teško definisati.
Uzimam svoje pero da vam prenesem neke komentare koji se odnose na duboku važnost približavanja TEHNICI ISTINSKOG SAMOOPAŽANJA i našim težnjama da živimo u stvarnosti, a ne u fantazijama.
Zadovoljstvo mi je da vam predstavim ovu uljanu sliku umetnika po imenu Lorenzo Lotto, iz oko 1505. Ovo delo se čuva u Nacionalnoj galeriji umetnosti u Vašingtonu.
Naslov ovog umetničkog dela jeste Alegorija seksualne neporočnosti ili Alegorija budnog sna duše.
Ova gravura, pored svoje lepote, podseća na arhetipove vezane za večnost koje nalazimo u svetim spisima svih vremena.
Nesumnjivo, svi mi koji pokušavamo da živimo Tajnim putem koji uči Gnoza moramo biti vrlo jasni u pogledu trenutne potrebe da znamo kako da se molimo, kako da živimo i kako da umremo.
Po naređenju presvetog Teomegalogosa, u zori stvaranja, Elohim su se polarizovali, muško i žensko, izvršili čin čiste Seksualne magije i rečima moći, mantrama, dali oblik raznim dimenzijama svemira.
Ova prelepa gravura se pojavljuje pred našim očima da nam pokaže ravnotežu dimenzija i svetova u međuzvezdanom prostoru. Iz tog razloga se naziva „Vaganje svetova“. Odnosno, pokazuje kako Arhitekta Univerzuma smatra da su energije kosmosa raspoređene, i to čini pomoću vage koja pokazuje gde su više energije, a gde niže.
Uspavano čovečanstvo, kome nedostaje sveta individualnost, više ceni stvari koje čine egoističku fantaziju umesto da žudi da se približi Hrističkom svetu.